Certifikati su kombinacija dužničkih financijskih instrumenata i izvedenica (derivata). Stvoreni su kao rezultat potražnje klijenata za proizvodima koji će istodobno:
a) štititi uloženu imovinu od gubitka (u cijelosti ili djelomično) te
b) omogućiti sudjelovanje na tržištu kapitala uz mogućnost zarade kad je tržište u rastu.
Primjerice, ulaganjem u depozite, trezorske zapise ili državne obveznice (i držanjem do dospijeća) zarađuje se unaprijed definirana kamata, odnosno prinos. Ovisno o trajanju, taj je prinos najčešće oko ili ispod stope inflacije. No ulaganje u depozite, trezorske zapise ili državne obveznice nudi sigurnost uloga, ulaganje ne gubi na nominalnoj vrijednosti pa ulagatelji „mirno spavaju“.
S druge strane, ulaganje u investicijske fondove i dionice pretpostavlja mogućnost pada vrijednosti kao i mogućnost rasta vrijednosti => ponekad gubici, ali i dobici mogu biti znatni, pa je tako strah od gubitka (pogotovo velikog) opravdani razlog da se ne ulaže u fondove i dionice, kao što su velike zarade opravdani razlozi za ulaganja u fondove i dionice.
Dakle, certifikati kao kombinacija dužničkih papira i izvedenica omogućuju istodobno a) sigurnost uloga (puna ili djelomična zaštita glavnice), b) izlaganje rizičnijim i volatilnijim instrumentima (dionički indeks, dionica, roba) pod c) unaprijed definiranim uvjetima na d) određeni rok.
Za razliku od dionica certifikati ne daju udjel u vlasništvu nekog društva ni pravo na isplatu dividende. Za razliku od obveznica, certifikati ne nude isplatu unaprijed određene kamate, nego samo unaprijed određuje uvjete pod kojima će se određena radnja provesti.
Dakle, certifikati su u svojoj osnovi dužnički financijski instrumenti koji njihovu imatelju daju pravo na ispunjenje određene radnje od strane izdavatelja certifikata pod određenim, unaprijed poznatim uvjetima. Također, certifikati se redovito smatraju i strukturiranim financijskim instrumentima s obzirom na to da su obično vezani za vrijednost nekog drugog financijskog instrumenta ili robe (tzv. temeljni instrument ili temeljna imovina).
Certifikat se obično sastoji od dviju komponenta:
- dužnički financijski instrument => štiti dio ili cjelokupni uloženi iznos; primjerice obveznica
- izvedenica (najčešće opcija) => omogućuje dodatni prinos ako se ispune unaprijed određeni uvjeti. Vrijednost opcije povezana je s izvedbom temeljne imovine (npr. dionički indeks, dionica, zlato…).
Kao izdavatelj certifikata obično se pojavljuju banke s provjerenim kreditnim rejtingom koji redovito ocjenjuju svjetske agencije za procjenu rejtinga poput Standard & Poor’s, Fitch, Moody’s. Ulagateljima se preporučuje redovito provjeravati kreditni rejting izdavatelja u čije certifikate namjerava uložiti.
Zašto je bitan kreditni rejting banke koja izdaje?
- Kreditni rejting procjena je kreditnog rizika izdavatelja (banke), tj. procjena njihove sposobnosti da vrate dug.
- Ili, u kontekstu certifikata: kreditni rejting pokazuje sposobnost banke izdavatelja da pri dospijeću certifikata ispuni preuzete obveze (primjerice da isplati 100-postotnu zaštitu uložene glavnice).
- Dakle, Banke s provjerenim kreditnim rejtingom pouzdanije su i sposobnije ispuniti svoje obveze u budućnosti, tj. kreditni rizik takvih banaka manji je od banaka s niskim ili neprovjerenim kreditnim rejtingom.
Dvije su osnovne vrste certifikata:
- bez financijske poluge => usmjereni prema srednjoročnom i dugoročnom ulaganju, manje rizični
- s financijskom polugom =>usmjereni ka kratkoročnijem i rizičnijem ulaganju.
Unutar certifikata bez financijske poluge dvije su najzastupljenije vrste:
a) Certifikati sa 100-postotnom zaštitom glavnice
- Certifikati koji omogućuje sudjelovanje u pozitivnom prinosu temeljne imovine u (ne)ograničenom iznosu ili certifikati koji isplaćuju kupone prema unaprijed definiranoj dinamici, a sve ovisno o izvedbi temeljne imovine. Takvi certifikati uvijek traju do unaprijed definiranog dospijeća.
b) Certifikati s uvjetovanom zaštitom glavnice
- Express-certifikati koji također imaju predefinirano dospijeće, ali mogu ranije dospjeti ako vrijednost temeljne imovine naraste iznad unaprijed utvrđene razine. U tom slučaju klijentima se isplaćuje uložena glavnica i unaprijed utvrđeni prinos (fiksni iznos ili postotak od rasta vrijednosti). No ako vrijednost temeljne imovine pri dospijeću padne više od unaprijed utvrđenog postotka (npr. 40 %), tada se imatelju certifikata dodjeljuje temeljna imovina (najčešće pojedina dionica) u tržišnoj vrijednosti (dakle, umanjena za ostvareni pad).
Najznačajniji rizici ulaganja u certifikate navedeni su u Ključnim informacijama o proizvodu (KID) (engl. Key Information Document):
- Kreditni rizik, tj. rizik izdavatelja => Ulaganjem u certifikat ulagatelj se izlaže riziku da izdavatelj neće moći ispuniti svoje obveze koje proizlaze iz certifikata, primjerice u slučaju stečaja (nesposobnosti za plaćanje/prezaduženosti) ili upravnog rješenja o mjerama sanacije (rizik intervencije). Moguć je gubitak cjelokupnog uloženog kapitala.
- Tržišni rizik, tj. rizik promjene cijene temeljne imovine => utjecaj tržišnog rizika ovisi o vrsti certifikata, pa tako:
- Kod certifikata sa 100-postotnom zaštitom glavnice rizik promjene cijene temeljne imovine nije značajan. Zašto? Jer prilikom pada cijene temeljne imovine pri dospijeću ulagatelj ima i dalje zaštićenu uloženu glavnicu.
- No kod express-certifikata rizik promjene cijene temeljne imovine značajan je zbog postojanja barijere (npr. 60 %, 70 % ili 80 %) pa u slučaju pada cijene temeljne imovine ispod barijere na dan dospijeća ulagatelj u certifikat snosi značajan nerealizirani gubitak (certifikat prestaje postojati, a ulagatelj prima broj dionica ili novac u vrijednosti -40 % (u slučaju da je barijera 60 %)
- Rizik prijevremenog otkupa => Svaki certifikat ima unaprijed definirano razdoblje trajanja pa je i preporuka svim ulagateljima držanje do dospijeća. Međutim, svaki certifikat moguće je prodati i prije dospijeća. Rizik prijevremenog otkupa vidljiv je u mogućnosti da tržišna vrijednost certifikata tijekom njegova trajanja može značajno odstupati od vrijednosti uložene glavnice pa ulagatelj može snositi gubitak u odnosu na uloženu glavnicu. Naravno, ako prijevremeni otkup podrazumijeva i izlaznu naknadu, tada je potencijalni gubitak još veći.
Dodatno, u KID-u je naveden i pokazatelj rizika koji služi kao smjernica za razinu rizika u usporedbi s drugim proizvodima. Pokazuje koliko je vjerojatno da će se na pojedinom certifikatu izgubiti novac zbog kretanja na tržištima ili zbog toga što izdavatelj certifikata ne može isplatiti ulagatelja. Certifikat se razvrstava na ljestvici od 1 do 7 pri čemu 1 predstavlja proizvode nižeg rizika, a 7 predstavlja proizvode višeg rizika.
Opis troškova sastavni je dio KID dokumenta i dokumenta Informacija o troškovima i naknadama.
Troškovi proizvoda koji se mogu zaračunati ulagatelju:
- Ulazna naknada => troškovi koji su već uključeni u iznos koji se plaća. Primjerice, ako govorimo o ulogu od 15.000 EUR u certifikat sa 100-postotnom zaštitom glavnice i 5-postotnom ulaznom naknadom, tada ulazna naknada od 5 % ne smanjuje zaštitu glavnice, nego je ona zaštićena na razini od 15.000 EUR.
- Izlazna naknada => troškovi koji se primjenjuju samo u slučaju prodaje certifikata prije dospijeća. Izlazni troškovi ne primjenjuju se ako dođe do prijevremene otplate (primjerice, kod express-certifikata).
- Skrbnička naknada => trošak pohrane certifikata na skrbničkom računu (godišnji trošak 10 – 20 bps, tj. 0,1 % – 0,2 %).
- Brokerska naknada => trošak koji se obračunava u slučaju prodaje certifikata prije njegova dospijeća (cca 50 bps, tj. 0,50 % od vrijednosti transakcije).
- AGIO => premija za kupnju certifikata => primjerice, certifikat iz prethodno navedenog primjera se uz „agio“ od 1 % kupuje za 150 EUR više, tj. za 15.150 EUR (a tada je i dalje zaštićena glavnica od 15.000 EUR).
ENG
ENG
